





10.4.22.
10.4.22.
10.4.22.
10.4.22.
10.4.22.
Takmičenje
Ženski ragbi u Crnoj Gori se vratio na velika vrata!
Ženski ragbi u Crnoj Gori se vratio na velika vrata!
Ženski ragbi u Crnoj Gori se vratio na velika vrata!
Ženski ragbi u Crnoj Gori se vratio na velika vrata!
Ženski ragbi u Crnoj Gori se vratio na velika vrata!
Naše đevojke su ovog vikenda, na veoma jakom turniru u Splitu , osvojile bronzanu medalju u konkurenciji 7 ekipa. Malo sreće, reklo bi se, je falilo da se okite i srebrom, jer su u borbi za drugo mjesto poražene od Mađarica tijesnim rezultatom 15:12. Osjećaj ponosa, pripadnosti, sreće, ljubavi i sve ono što jedan sportista može da pruži kroz borbu za nacionalni dres, to su naše đevojke i uradile.
Aplauzi na kraju turnira, stisnute ruke protivničkih igračica i trenera za srčanost i borbenost pokazanu tokom cijelog turnira.
Iza velikih uspjeha stoje velika odricanja, ona druga strana medalje, prolivenog znoja i krvi po tološkim livadama, đe su im svlačionice krošnje visokih stabala, a tuševi blage proljećne podgoričke kiše.
Dok njihovo srce kuca da se čuje ,,Oj svijetla majska zoro“ i da u dresu sa nacionalnim grbom ostave nasljeđe nekim novim generacijama, kako se boriti za svoju zemlju i biti njen pravi ambasador. Oni koji bi trebalo, čini se ,ne vide i ne čuju. Dok im nacionalni dres stiže iz SOS kit pomoći (korišćeni dresovi drugi evropskih reprezentacija), one razmišljaju kako uzeti slobodne dane na poslu, kako reći đeci i porodici NE, kako se odreći svega i svih obaveza jer taj vikend ONE brane boje naše zemlje! Ponosno, gordo, onako Crnogorski, kako su oduvijek znale i radile. A mnogo puta, odavno i ne brojimo, su sjele u svoja kola i o svome trošku otišli da se bore pod našom zastavom i našim grbom, sa nadom da će neko nekada primijetiti svu energiju i srčanost koju ostavljaju na terenu za promociju naše zemlje.
Zato je srce puno, zato je svaki uspjeh kao Lovćen veliki, jer je došao iz čiste emocije i ljubavi prema sportu i zemlji koju predstavljaju. Njihove plate su ispunjen dres, ponos, kodeksi i nasleđe koje za sobom ostavljaju i nikada drugačije nijesu plaćene. I na tome im od srca hval !
Čekajući bolja vremena , sa njima i uz njih!
Naše đevojke su ovog vikenda, na veoma jakom turniru u Splitu , osvojile bronzanu medalju u konkurenciji 7 ekipa. Malo sreće, reklo bi se, je falilo da se okite i srebrom, jer su u borbi za drugo mjesto poražene od Mađarica tijesnim rezultatom 15:12. Osjećaj ponosa, pripadnosti, sreće, ljubavi i sve ono što jedan sportista može da pruži kroz borbu za nacionalni dres, to su naše đevojke i uradile.
Aplauzi na kraju turnira, stisnute ruke protivničkih igračica i trenera za srčanost i borbenost pokazanu tokom cijelog turnira.
Iza velikih uspjeha stoje velika odricanja, ona druga strana medalje, prolivenog znoja i krvi po tološkim livadama, đe su im svlačionice krošnje visokih stabala, a tuševi blage proljećne podgoričke kiše.
Dok njihovo srce kuca da se čuje ,,Oj svijetla majska zoro“ i da u dresu sa nacionalnim grbom ostave nasljeđe nekim novim generacijama, kako se boriti za svoju zemlju i biti njen pravi ambasador. Oni koji bi trebalo, čini se ,ne vide i ne čuju. Dok im nacionalni dres stiže iz SOS kit pomoći (korišćeni dresovi drugi evropskih reprezentacija), one razmišljaju kako uzeti slobodne dane na poslu, kako reći đeci i porodici NE, kako se odreći svega i svih obaveza jer taj vikend ONE brane boje naše zemlje! Ponosno, gordo, onako Crnogorski, kako su oduvijek znale i radile. A mnogo puta, odavno i ne brojimo, su sjele u svoja kola i o svome trošku otišli da se bore pod našom zastavom i našim grbom, sa nadom da će neko nekada primijetiti svu energiju i srčanost koju ostavljaju na terenu za promociju naše zemlje.
Zato je srce puno, zato je svaki uspjeh kao Lovćen veliki, jer je došao iz čiste emocije i ljubavi prema sportu i zemlji koju predstavljaju. Njihove plate su ispunjen dres, ponos, kodeksi i nasleđe koje za sobom ostavljaju i nikada drugačije nijesu plaćene. I na tome im od srca hval !
Čekajući bolja vremena , sa njima i uz njih!
Naše đevojke su ovog vikenda, na veoma jakom turniru u Splitu , osvojile bronzanu medalju u konkurenciji 7 ekipa. Malo sreće, reklo bi se, je falilo da se okite i srebrom, jer su u borbi za drugo mjesto poražene od Mađarica tijesnim rezultatom 15:12. Osjećaj ponosa, pripadnosti, sreće, ljubavi i sve ono što jedan sportista može da pruži kroz borbu za nacionalni dres, to su naše đevojke i uradile.
Aplauzi na kraju turnira, stisnute ruke protivničkih igračica i trenera za srčanost i borbenost pokazanu tokom cijelog turnira.
Iza velikih uspjeha stoje velika odricanja, ona druga strana medalje, prolivenog znoja i krvi po tološkim livadama, đe su im svlačionice krošnje visokih stabala, a tuševi blage proljećne podgoričke kiše.
Dok njihovo srce kuca da se čuje ,,Oj svijetla majska zoro“ i da u dresu sa nacionalnim grbom ostave nasljeđe nekim novim generacijama, kako se boriti za svoju zemlju i biti njen pravi ambasador. Oni koji bi trebalo, čini se ,ne vide i ne čuju. Dok im nacionalni dres stiže iz SOS kit pomoći (korišćeni dresovi drugi evropskih reprezentacija), one razmišljaju kako uzeti slobodne dane na poslu, kako reći đeci i porodici NE, kako se odreći svega i svih obaveza jer taj vikend ONE brane boje naše zemlje! Ponosno, gordo, onako Crnogorski, kako su oduvijek znale i radile. A mnogo puta, odavno i ne brojimo, su sjele u svoja kola i o svome trošku otišli da se bore pod našom zastavom i našim grbom, sa nadom da će neko nekada primijetiti svu energiju i srčanost koju ostavljaju na terenu za promociju naše zemlje.
Zato je srce puno, zato je svaki uspjeh kao Lovćen veliki, jer je došao iz čiste emocije i ljubavi prema sportu i zemlji koju predstavljaju. Njihove plate su ispunjen dres, ponos, kodeksi i nasleđe koje za sobom ostavljaju i nikada drugačije nijesu plaćene. I na tome im od srca hval !
Čekajući bolja vremena , sa njima i uz njih!
Naše đevojke su ovog vikenda, na veoma jakom turniru u Splitu , osvojile bronzanu medalju u konkurenciji 7 ekipa. Malo sreće, reklo bi se, je falilo da se okite i srebrom, jer su u borbi za drugo mjesto poražene od Mađarica tijesnim rezultatom 15:12. Osjećaj ponosa, pripadnosti, sreće, ljubavi i sve ono što jedan sportista može da pruži kroz borbu za nacionalni dres, to su naše đevojke i uradile.
Aplauzi na kraju turnira, stisnute ruke protivničkih igračica i trenera za srčanost i borbenost pokazanu tokom cijelog turnira.
Iza velikih uspjeha stoje velika odricanja, ona druga strana medalje, prolivenog znoja i krvi po tološkim livadama, đe su im svlačionice krošnje visokih stabala, a tuševi blage proljećne podgoričke kiše.
Dok njihovo srce kuca da se čuje ,,Oj svijetla majska zoro“ i da u dresu sa nacionalnim grbom ostave nasljeđe nekim novim generacijama, kako se boriti za svoju zemlju i biti njen pravi ambasador. Oni koji bi trebalo, čini se ,ne vide i ne čuju. Dok im nacionalni dres stiže iz SOS kit pomoći (korišćeni dresovi drugi evropskih reprezentacija), one razmišljaju kako uzeti slobodne dane na poslu, kako reći đeci i porodici NE, kako se odreći svega i svih obaveza jer taj vikend ONE brane boje naše zemlje! Ponosno, gordo, onako Crnogorski, kako su oduvijek znale i radile. A mnogo puta, odavno i ne brojimo, su sjele u svoja kola i o svome trošku otišli da se bore pod našom zastavom i našim grbom, sa nadom da će neko nekada primijetiti svu energiju i srčanost koju ostavljaju na terenu za promociju naše zemlje.
Zato je srce puno, zato je svaki uspjeh kao Lovćen veliki, jer je došao iz čiste emocije i ljubavi prema sportu i zemlji koju predstavljaju. Njihove plate su ispunjen dres, ponos, kodeksi i nasleđe koje za sobom ostavljaju i nikada drugačije nijesu plaćene. I na tome im od srca hval !
Čekajući bolja vremena , sa njima i uz njih!
Naše đevojke su ovog vikenda, na veoma jakom turniru u Splitu , osvojile bronzanu medalju u konkurenciji 7 ekipa. Malo sreće, reklo bi se, je falilo da se okite i srebrom, jer su u borbi za drugo mjesto poražene od Mađarica tijesnim rezultatom 15:12. Osjećaj ponosa, pripadnosti, sreće, ljubavi i sve ono što jedan sportista može da pruži kroz borbu za nacionalni dres, to su naše đevojke i uradile.
Aplauzi na kraju turnira, stisnute ruke protivničkih igračica i trenera za srčanost i borbenost pokazanu tokom cijelog turnira.
Iza velikih uspjeha stoje velika odricanja, ona druga strana medalje, prolivenog znoja i krvi po tološkim livadama, đe su im svlačionice krošnje visokih stabala, a tuševi blage proljećne podgoričke kiše.
Dok njihovo srce kuca da se čuje ,,Oj svijetla majska zoro“ i da u dresu sa nacionalnim grbom ostave nasljeđe nekim novim generacijama, kako se boriti za svoju zemlju i biti njen pravi ambasador. Oni koji bi trebalo, čini se ,ne vide i ne čuju. Dok im nacionalni dres stiže iz SOS kit pomoći (korišćeni dresovi drugi evropskih reprezentacija), one razmišljaju kako uzeti slobodne dane na poslu, kako reći đeci i porodici NE, kako se odreći svega i svih obaveza jer taj vikend ONE brane boje naše zemlje! Ponosno, gordo, onako Crnogorski, kako su oduvijek znale i radile. A mnogo puta, odavno i ne brojimo, su sjele u svoja kola i o svome trošku otišli da se bore pod našom zastavom i našim grbom, sa nadom da će neko nekada primijetiti svu energiju i srčanost koju ostavljaju na terenu za promociju naše zemlje.
Zato je srce puno, zato je svaki uspjeh kao Lovćen veliki, jer je došao iz čiste emocije i ljubavi prema sportu i zemlji koju predstavljaju. Njihove plate su ispunjen dres, ponos, kodeksi i nasleđe koje za sobom ostavljaju i nikada drugačije nijesu plaćene. I na tome im od srca hval !
Čekajući bolja vremena , sa njima i uz njih!











